
Pjesničko srce Ivora Kruljca sanja „beli Zagreb grad“ prekriven bijelim prhkim prekrivačem – snijegom. Želja pomalo djetinjasta, reći će netko. Ali, zar pjesnikinje i pjesnici nisu djeca u duši, bez obzira koliko zima nose na plećima!?
Stoga, pjesniku na poklon darujemo ovu sliku iznad koja prikazuje Zagreb pod snijegom tolikim da se mogla održati skijaška utrka usred grada. Vjerujem kako će mnogi prepoznati da je fotografija snimljena prilikom Utrke legendi 2017. godine, a podosta njih će reći i to da je Zagrepčane taj bijeli pokrov jako skupo koštao te da se repovi tih i takvih događanja osjećaju i osjećat će se još dugo.
Bijelo je uvijek imalo svoju cijenu.
Ivor ne sanja megalomanske snove u kojima se ekipa odabranih spušta niz dobro utabanu stazu dok gomila stoji sa strane. Njegovi su snovi skromni, ne žude svjetlima reflektora i šušuru elita, što ne znači da nisu vrijedni sanjanja.
Tko zna. Možda se Ivoru želja ostvari i sveti Nikola pospe Zagreb prhkim snijegom, pa će dijete u njemu moći raditi snjegoviće i snježne anđele.
Stoga, nema Ti druge Ivore nego, ako već nisi, dobro očisti svoje čizmice. Možda do noći nešto zaleprša vani.
Aleksandar Olujić
Ivor Kruljac
(Ne)Beli Zagreb grad
Ne kužim
za koji vrag,
Metropoli tepamo beli Zagreb
grad,
a eto prosinca i nikakvog snijega
pad,
a baš bi ga imao rad,
neka je i onaj žuti
zapišan od delikventa, klošara
ili psa,
makar da i u njemu radim
anđela potpuno sam,
jer sad je snijeg tek poput puta u Japan
pusti san,
neka je snijeg onaj čađavi crni,
da probam makar s njim radit
snjegoviće u obliku srni,
umjesto tog frustracija grmi,
jebem majku
klimatskim promjenama,
što spontanim prirodnim čimbenicima
što samima nama,
ma neka je snijeg kakav god
samo da ga ima,
bar 5 cm
da se za površinu okoliša prima,
ali beton je gol
kao ekipa na
nudističkoj plaži,
ili ga gusta kiša
do razine poplave vlaži,
pijem kuhano vino
usred noću prekrivenog
zelenila,
nekak me hvata depresija
pa mi čežnja viče
da bi pila,
bolje i to
nego druga opcija,
da me ne ganja murja
da mi dođe racija,
jer zadnje sam u Zagrebu
jučer vidio bijelo,
kokain mi frend nudio da šmrkam
iako mi je obećao pripremiti da ručam
ramen za jelo.
Komentari