Aleksandar Olujić
Kako je već običaj, krajem godine se dijele pokloni. Svi radosno trljaju ručice i glancaju čizmice, vješaju čarape, uz bor postavljaju čašu mlijeka da umile one koji ih donose. Znam da ste malo zbunjeni opsegom priprema, ali to je zato što poklone ne dijeli samo jedan „dobrica“, već više njih: sv. Nikola, Djed Božičnjak, Djed Mraz, Santa Claus, Djetešce Isus…
Doduše nije za očekivati da svi svrate baš kod nas, ali znate kako je s poklonima: to je kao ribolov, baciš mrežu pa šta uhvatiš. A mi smo ove godine, što se poklona tiče, uhvatili dva „kapitalca“. Za Božić nam uvališe veliku kutijetinu na čijem dnu bijaše vijest o zatvaranju proizvodnje u Rafineriji Sisak pokrivena odozgo lijepim, šarenim obećanjima o razvijanju nove proizvodnje i zbrinjavanju radnika u Sisku i knjigom bajki „Ulaganje 4 milijarde kuna u riječku Rafineriju“, a sada pred Novu godinu evo i drugog velikog poklona: stečaja 3. maja.
Istini za volju moram reći kako ovi „pokloni“ nisu došli potpuno neočekivano. „Mirisalo“ je na njih već odavno. Da će se baš takvo što dogoditi bilo je jasno čim su se političari počeli kleti kako takvo što neće dozvoliti te da će napraviti sve u cilju zaštite hrvatskih interesa, očuvanja radnih mjesta, proizvodnje… bla, bla, bla. „Große Klappe und nichts dahinter“, rekli bi Nijemci. No, tko nam je kriv – sami smo ih izabrali. Čudi jedino „timing“, neposredno pred blagdane u vrijeme kada se sa svih strana čuju poruke s najboljim željama, a građani užurbano pelješe trgovine i „peglaju“ kartice. Kao da netko takvim poklonima namjerno želi mnogima među nama „ukrasti“ Božić.
Ne znam kako vi, ali ja imam osjećaj da pored svih tih simpatičnih djedica s bijelim bradama nama poklone nosi Grinch.
Komentari