Nema puno umjetnika koji stvaraju s toliko srca s koliko to čini Kirk Windstein. Kroz cijelu svoju karijeru iskreno se bori za opstanak svog matičnog benda Crowbar. Postava se mijenjala iz godine u godinu, članovi su ulazili i izlazili, dok je Kirk uvijek bio tu da ih iznova primi, odnosno dopusti im otići u neke druge projekte. Jednom je izjavio: „If you want to join in – ok, if you want out – no problem.“ Govori li to nešto o njemu? Itekako da govori.
Kirk je rođen 14. travnja 1965. u Middlesexu, Engleska. Glazbenu karijeru počinje u New Orleansu, Louisiana, USA, gdje i danas živi. Svoj alat uzima u ruke 1985. godine i svira u cover bendu Victorian Blitz. Nakon toga se pridružuje hardcore punk bendu Shell Shock gdje se zbližava s bubnjarom Jimmy Bowerom. Ubrzo počinju mijenjati zvuk kojega opisuju kao crossover thrash i tada Kirkov vokal sve više počinje dolaziti do izražaja. Krajem 1988. gitarist Mike Hatch oduzima si život, a umjesto njega bendu se pridružuje Kevin Noonan. Shell Shock nastavlja svoj rad pod imenom Aftershock, te im se zvuk pretvara u mješavinu hardcore punka i doom metala. Ubrzo ih napušta basist Mike Savoie, a njega tada zamjenjuje danas legendarni Todd Strange poznatiji kao Sexy T. Band još jednom mijenja ime u Wreqiuem. Niti taj naziv nije dugo potrajao, bend mijenja ime u The Slugs i sredinom 1990. godine konačno se raspada. Napokon, 1991. godine, Kirk i Sexy T počinju s reformom benda, priključuju im se bubnjar Craig Nunenmacher, gitarist Kevin Noonan i rađa se glazbena skupina koja dan danas šeće kraljevskim vrtovima sludge metala – Crowbar.
Od tada do danas postava se prečesto mijenjala. Crowbar je imao veće pauze od snimanja novih albuma jer je Kirk svirao s bendom Down, te nešto kasnije radio na projektu Kingdom of Sorrow s Jamey Jastom i ekipom iz Hatebreed (Kirk je bio Jameyev uzor a Crowbar bend uz koji je odrastao). Kirk je kroz karijeru surađivao s priličnim brojem velikana metal scene, što samo još više pozlaćuje krunu kralja stone/sludge zvuka. Neki od njih su: Phil Anselmo (Pantera), Pepper Keenan (Corrosion of Conformity), Jimmy Bower (Eyehategod), Jamey Jasta (Hatebreed), Sammy Duet (Acid Bath, Goatwhore).
Ispričati cijelu priču o bendu kao što je Crowbar definitivno nije potrebno. Svi potrebni podaci dostupni su on-line, međutim potreban je jedan subjektivni dojam o cijelome opusu i stvaralaštvu Kirka Windsteina, jer on nije bilo tko, a svatko tko ne poznaje njegovu glazbu i njegove stihove trebao bi sjesti sam sa sobom i dobro razmisliti želi li napustiti ovu dolinu suza u tolikom neznanju.
Od prvoga albuma „Obedience Thru Suffering“ iz 1991. godine, pa do zadnjega „The Serpent Only Lies“ iz 2016. godine, Kirk nije prestao stvarati savršeno teške rifove, ujedno i snažne životne tekstove. Njegov vokal govori težinom i tugom, njegovo obraćanje jest grubo jecanje, patnja i nemir – ujedno i nevjerojatna snaga. Njegov stav izaziva poštovanje kod svakog slušatelja. Grubost iza koje se „skriva“ govori sasvim drugim notama. Jednom prilikom je izjavio kako je teško napisati osjećajnu melodiju ukoliko ne poslušaš dobru pop glazbu. To pak govori o njegovoj širini glede glazbenog opusa koji probavlja svojim istančanim sluhom i posebnosti kod stvaranja glazbe. Rijetko tko može napisati pjesme kao što su: Nothing, I Have Failed, All I Had (I Gave), Existence Is Punishment, Like Broken Glass, Thru The Ashes (I’ve Watched You Burn), Empty Room, Time Heals Nothing, Cemetery Angels, Walk With Knowledge Wisely; previše ih je da bi se sve navele.
Ono što je potrebno jest posjesti se, poslušati i početi razumijevati poruke. Učiti od najboljeg. Kirk je inspiracija, teret, ujedno i olakšanje. Magija koja nikada neće prestati djelovati, jer ono što se na prvu učini jednostavnim zapravo teško liježe na dušu čovjeka.
Sanjar jesam, često sam zamišljao Crowbar na pozornici, pred vlastitim očima, i zaključivao po principu: samo da mi je još njih vidjeti i više ne moram otići niti na jedan koncert.
I dogodilo se! 17.06.2014. godine, Zagreb, klub Močvara. Karte su bile kupljene prije nego su i tiskane! S probranim društvom (Marijan Falica, Saša Ratković – Čupo, Dejan Milakara – Brik i Marko Tadić) uputih se na koncert. Uzbuđenje da ću vidjeti Kirka, jednoga od uzora u vlastitom tekstopisanju, bilo je prilično. Popili smo koju više, što je red i običaj, ušli polagano na zvuke jedne od predgrupa (Katran ili Monox), kada pored šanka glavom i bradurinom on osobno! Kirk Windstein!! Gospodin prodaje majice, lagano šeće po Nikšićko pivo, vraća se… Sjećam se kako me ekipa promatrala, znali su koliko mi Kirkovo stvaralaštvo znači, i čekala na moj prvi potez.
Priđoh mu i upitah ga da li se mogu fotografirati s njim. Rekao je da mogu, u stilu: no problem. Stadoh pored njega kao usran. Probrani izvadiše mobitele i kao jedan „zapucaše“ na nas, jednako zbunjeni kao što bijasmo Kirk i moja malenkost. Fotografiranje je prebrzo završilo a ja nisam znao što reći čovjeku čiju glazbu slušam od 1993. godine. Nisam imao što izgubiti, ionako me se neće sjećati, stoga sam mu rekao: „Thank you for everything.“, te ga poljubio u svježe obrijanu (ionako) ćelavu glavu. Ne znam je li me doživio, ali nije niti važno, jer kucnuli smo se bocama Nikšićkog piva, pogledali u oči i to mi je bilo i više nego dovoljno.
Koncert je bio… za mene osobno koncert života. Šezdeset minuta savršenstva. Kupio sam majicu koju mi je prodala Kirkova supruga osobno, čak mi je dopustila da joj kažem kako bi bilo dobro da u prodaju ponovno stave long sleeve shirts s motivima prva dva albuma, na što mi je ona rekla da to imaju u planu jer ih upravo to fanovi uporno traže. Dakle, Kirk i supruga zajedno na turneji, sami rade na prodaji majica i CD-a, sami vuku razglase i opremu, a na vrhu su sludge/stone kraljevstva. Jednostavni ljudi u kompliciranom svijetu.
Kirk je 2014. godine napustio bend Down jer se odlučio posvetiti Crowbaru, stoga je i album „Symmetry In Black“ te godine doživio svoju zasluženu turneju upravo na 25. službenu godišnjicu benda.
Crowbar je svoj posljednji album pod nazivom „The Serpent Only Lies“ izdao 28. listopada 2016. godine. Kirk je izjavio kako se vraća starome zvuku, objasnio kako je učestalo slušao prve albume Crowbara, ujedno i svoje omiljene bendove poput: Type O Negative, Trouble, Saint Vitus i Melvins. Najvažnije od svega je da se u bend vratio legendarni basist Sexy T, nešto mršaviji nego ranije, ali definitivno jednako ubojit. Rođen je novi udar teškaša koji zna kako zarobiti dušu onih koji kvalitetno osjećaju tugu.
Mario Lovreković – Lovra
Komentari