Fenomen „curka“

Autor: Marjan Gašljević
Pokušao sam pronaći značenje riječi „curek“ u hrvatskom jeziku međutim niti je ima u rječniku a, bome, niti nisam našao tumačenja što bi ona značila. U mom rodnom mjestu „curek“ se koristi kao naziv za izvor pitke vode u prirodi koji, obično, curi iz cjevi zateknute u stijenu ili zid. Kako je dio stanovništva tog područja porijeklom iz, danas, pograničnih područja sa Slovenijom vjerojatno je taj naziv potakao od slovenštine koja kada se prevede kaže ta je to vodeni „mlaz“. Taj vodeni mlaz, odnosno, snaga curenja vode iz curka uvelike ovisi o meteorološkim prilikama. Međutim, promišljanja o „curku“ ostavljam stručnjacima za jezik, a mene daleko više zanima hrvatski fenomen „curka“, odnosno, curkanja različitih informacija, koje bi trebale biti tajne i dostupne samo ovlaštenim osobama, hrvatskoj javnosti.
Tko imalo sistematičnije i analitički prati informacije s hrvatske političke scene i oko nje koje se svakodnevno vrte u medijima itekako može vidjeti tko je i u kojoj opciji in ili out. U, tom, političkom ratu informacijama ( i dezinformacijama ) političkim „borčinama“ ništa nije strano niti sveto.
Općenito na svim razinama stupova vlasti postoje informacije koje su zaštićene raznim razinama tajnosti i svako kršenje tih barijera podložno je kaznenom progonu. Međutim u hrvatskoj političkoj i medijskoj sceni svakodnevno susrećemo informacije koje su „procurile“ iz neke od tih institucija u kojima bi one, kao, trebale biti zaštićene i rabljene isključivo u korist saznanja te institucije. Kroz ovo vrijeme hrvatske samostalnosti nešto se i ne sjećam da je itko odgovarao zbog curenja informacija klasificiranih i najvišom razinom. Mene je, recimo, šokirala lanjska izjava Vrhovne zapovjednice Hrvatske vojske o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu tako da sve ovo prije a i poslije spada u razinu seoskih tračeva.
A da su i najbezazleniji seoski tračevi itekako moćni i da mogu čovjeku uništiti obitelj i narušiti njegov integritet osvjedočili smo se mnogo puta. „Onaj lik je đubre od čovjeka.“ „Poznaješ li ga osobno?“ „Ne. Ali sam čuo da je đubre.“ „Ona mala iz susjedstva je obična kurva.“ Reče baba babi. Na nedjeljnoj misi cijela crkva pokazuje prstom na „kurvu“. Sve drugo je nebitno.
I tako, eto, nekoliko dana hrvatska se javnost „zabavlja“ pričom da je „Vaso presretao elektroničku poštu svoje bivše supruge.“
I inače s potpredsjednikom Sabora i HDZ-a već se bavimo neko vrijeme. Cjenim da se radi o vremenskom razdoblju kada je „Netko“ odlučio da mu je Vaso u Stranci i Državi višak. Sigurno nisam neki fan Milijana Brića ali tolika energija i resursi uloženi u pokušaje dezavuiranja tog čovjeka dovodi do promišljanja koliko su daleko spremne ići određene strukture i, na koncu, pošto se radi o samom vrhu hrvatske politike, tko to i kakve osobe vode tu politiku i, neposredno, Državu. S Vasom se, naime, intenzivno bave strukture kaznenog progona već desetak mjeseci i, što je najzanimljivije, konstantno o tom bavljenju, ma što ono bilo, u javnost cure različite informacije koje, uglavnom, idu na njegovu štetu. Zar nije bar malo čudno da se poslije svakog seta novih „informacija“ javnost pita da li je političkoj karijeri rečenog Vase došao kraj. Jebiga, ako je taj Vaso kriv za sva sranja koja su se desila i koja se dešavaju u Hrvatskoj nek se jebe, nek visi. Međutim, gdje su sve to vrijeme dok je Vaso vršaljao bili svi drugi? Slično pitanje stalno se, i ako sve rijeđe, postavlja i u slučaju Sanader. Niti je Sanader a niti Vaso Tasmanijska neman koja pizdi i tamani sve oko sebe isključivo sama.
Koliko je u hrvatskoj politici i oko nje sve relativno, digresija, govori računica nekog kao šokiranog političkog lika koji kaže da za novu dječju bolnicu u zagrebačkom Blatu, staru Sveučilišnu u dugotrajnoj izgradnji, treba sto milijuna eura. A, istovremeno, gotovo milijardu i tristo milijuna kuna uzeli su konzultatni da bi preimenovali Agrokor u Fortanovu i to nikome nije puno niti ikoga šokira.
E pa, meni, je upravo to famozno i konstantno „curkanje“ informacija o Vasinim „nedjelima“ daleko opskurnije što „institucije“ nikako da nađu „curek“ do li nekog opskurnog lika koji falsificira SMS-ove i „skida“ elektroničku poštu bivše Vasine supruge. Sprdačina, osim u situaciji da se iza svih tih „informacija“ ne nalaze stvarne osobe, posebno one ni krive ni dužne, za koje će seoske babe iduću nedjelju u crkvi šaputati „eno kurve“.
U svemoj toj curećoj papazjaniji tješi jedino činjenica trljavosti i drugih. Slovenci se, eto, zgražaju što ih „Hrvaške službe“ prisluškuju pa su snimili kako njihova zastupnica i arbitar muljaju oko presude. Muljanje je, po njima, dozvoljeno ali slušanje o čemu se mulja nije. Tko im je kriv što ne zatvore prozore dok dogovaraju muljažu pa im se sve čuje u okolnim zemljama. Njima je, dakle, dovoljan prozor dok u „Hrvaškoj“ treba „curek“.
Dakle, da li će Vaso politički preživjeti to što je, možda, virnuo u elektroničku poštu svoje bivše supruge i ako nije pouzdano utvrđeno da li je „virnuo“ prije ili poslije rastave i dali mu je, možda, kum krivo prenio ono što je se meila „skinuo“ kompa mu, možda, Varga pitanje je svih pitanja. Ako, pak, preživi, javlja „curek“, u pričuvi je mogučnost da je baš Vaso slao, možda, inkriminirajuće poruke isprepadanoj Plenkijevoj uzdanici na listi za EU Parlament koja će, za razliku od Vase, sigurno pobjediti.
U pričama oko mnogobrojnih „curaka“ po lijepoj nam Banovini uvijek su, dakle, bile različite vanljudske prikaze. Bilo je tu vila, nevidovnica, patuljaka i drugih spodoba. I ako su neke bile i dobre stanovništvo ali i slučajni namjernici, dok bi se osvježavali svježinom „curka“, pažljivo bi zirkali oko sebe da ih neka od tih spodoba ne zaskoči. Sigurno je sigurno. S „curkom“ se nikad ne zna jer njegova voda ne bira koga će osvježiti.