Sa sjednice Skupštine Grada Zagreba

By: Marko Torjanac

Evo, da kao svoj uobičajeni izvještaj pokušam rezimirati jučerašnji dan u Skupštini i glavnu temu jučerašnje 26. sjednice Skupštine Grada Zagreba.

Riječ je o točki koju je na dnevni red uvrstio Klub zastupnika lijevog bloka, a u kojoj se od gradonačelnika tražilo detaljno izvješće o potpisanom, do jučer tajnom, Memorandumu i cijelom projektu.

Naime, zadnjih su tjedna zajedničkim snagama oporba, struka, mediji i civilne udruge svojim pritiskom i pravnim postupcima prema zakonskim odredbama na pravo informiranja, uspjeli prisliliti Milana Bandića i Grad Zagreb (iako je Grad Zagreb suštinski nebitan, jer je on samo tvrtka Milana Bandića) da iznese pred javnost skrivani tajni Memorandum.

Predmet tog Memoranduma je suradnja s tvrtkom Eagle Hills iz Dubaija na projektu ‘Grad u gradu’ ili ‘Zagrebački Manhattan’ koji se treba realizirati na prostoru Velesajma i Hipodroma na oko milion i 100 000 m2.

Prva pitanja koja padaju na pamet su:
Zašto Memorandum mora biti tajan?
Zašto ga ni zastupnici u Skupštini ne smiju vidjeti?
Sto se želi sakriti?

E, pa, evo o čemu se radi.

Bogati, među njima i arapski dio svijeta, investiraju u siromašne ili siromašnije zemlje. No, problem je u tome sto su mnoga takva ulaganja počela služiti kao nova vrsta kolonijalizma ukoliko se ne radi o pouzdanom partneru koji želi transparentno poslovanje, što ovdje nije slučaj budući da je, prema riječima ‘Gradskog ureda’ ugovor tajan upravo na zahtjev samog partnera, tvrtke Eagle Hills, što već samo po sebi nije dobra preporuka za suradnju.

Tako je Hrvatsku u toj novoj kolonijalizaciji dopala tvrtka iz Dubaija kojoj je Bandić odučio prepustiti (ne prodati!) – već bas prepustiti Zagreb.

Ta izdaja se još može spriječiti ako Skupština ne potvrdi odluku o GUP-u kad dođe na dnevni red.
No, kako su HDZ-ovci u Skupštini Grada samo Bandićevi žetončići, moguće je očekivati da će zajedno s Bandićem početi s dugoročnom nasilnom ekonomskom, urbanističkom, arhitektonskom, sociološkom i kulturološkom devastacijom Zagreba.

Što piše u Memorandumu?

Kao prvo, važno je znati, da je u tom Memorandumu tvrtka Eagle Hills iz Dubaija navedena kao nositelj projekta, a Grad Zagreb tek partner.

Najvažnijih su pet članaka koji imaju karakter i pravnu snagu ugovora iako je dokument nazvan Memorandum. No, pojedini članak i njegov sadržaj imaju jaču snagu od naziva dokumenta, pa se u njima radi o obvezujućim ugovornim obavezama. O njima će biti rijeci.

Ti članci govore da će tvrtka Eagle Hills biti većinski vlasnik i ostvarivati profit od početka, a Grad Zagreb će biti manjinski vlasnik koji će otplatiti sve kredite za ‘Manhattan’ i možda imati neku malu dobit tek za 30 godina.

Tvrtka Eagle Hills iz Dubaija, znaci, dobiva gratis zemljište za gradnju za koju Zagreb otplaćuje kredite. Zagreb tako postaje njihovo besplatno gradilište za koje i autore i izvođače također dovodi tvrtka Eagle Hills. K tome Grad Zagreb mora sve do sada izgrađeno na tom prostoru, osim par zaštićenih paviljona, srušiti o svom trošku (!) sto su pak dodatni milijunski poslovi za domaću ‘sitnu raju’ tj. za kumove.

Grad Zagreb također mora dovesti i prirediti svu potrebnu infrastrukturu.

K tome – da ponovimo – i otplatiti sve kredite u 30 godina.

Znaci, Grad Zagreb mora dati sve kako ne bi mogao odlučivati ni upravljati projektom u koji je sve uložio. K tome za bilo kakav prekid suradnje Grad Zagreb mora isplatiti i obeštetiti tvrtku Eagle Hills iz Dubaija dok ova to Gradu Zagrebu (iz ‘nepoznatih’ razloga) nije dužna učiniti.

Problem je također i s eventualnom arbitražom za koju je određen Pariz gdje ne vrijede pravila dogovorena u ovom Memorandumu. Sporan je i sam prijevod na hrvatski, naravno na štetu Grada Zagreba. Ili, drugim riječima, točnim prijevodom stvari mogu biti samo još gore od onog ovdje opisanog.

I zbog svega toga i zato što zna što radi, Milan Bandić pokušao je sakriti Memorandum te tako izbjeći tj. suspendirati Skupštinu, preskočiti zastupnike i pokrasti građane. Već samo preskakanje Skupštine i zastupnika je bez presedana, jer je Skupština najviše Gradsko tijelo, iznad Gradonačelnika kao sto je Sabor iznad premijera. Skupština je smisao i svrha demokracije. Ukine li se Skupština, kreće tiranija, ostaju samo diktator i narod. Samo zbog tog pokušaja suspenzije Skupštine trebalo bi mu suditi kao izdajniku, jer je to podrivanje Ustava i Ustavom zagarantiranih prava i obaveza koji predstavljanju sam temelj demokracije.

Na sjednici k tome na pitanja oporbe nitko iz ‘Grada’ nije znao reći je li se tvrtka Eagle Hills suglasila s tim da Memorandum izađe u javnost i, ako nije, je li ovaj Memorandum postao ništetan budući da je tvrtka Eagle Hills, prema riječima ‘Grada’, zahtijevala tajnost.

U samoj raspravi pročelnica Jozić optuživala nas je da čitamo krive medije i stvaramo antipoduzetničku klimu, što je izazvalo smijeh budući da je svima jasno o kojim se ‘poduzetnicima’ ovdje radi.

Pročelnice koje je Bandić ostavio da brane projekt nisu ga ni mogle ni bile kadre obraniti, kao sto ne bi ni sam Bandić zbog čega je i otišao kad je krenula ova točka dnevnog reda. No, kako prati sve sto se događa, odlučio je prekinuti agoniju svog projekta, došao na sjednicu i zabranio pročelnicama da dalje odgovaraju na pitanja, a predsjednik Skupštine je propustio to sankcionirati i k tome je nevjerojatnom brzinom prešao preko pojedinačnih rasprava (iako ih je bilo) i završio točku dnevnog reda brzim prelaskom na glasanje.

Nažalost, usprkos i pravno i moralno jasnoj situaciji, Memorandum nije suspendiran, no to niti nije bio cilj ove točke. Ovu točku Klub zastupnika lijevog bloka uvrstio je s ciljem da omogući da se i građani i zastupnici detaljno upoznaju s, do jučer tajnim, Memorandumom i uvjere iz prve ruke o kakvim se razmjerima krade i prevare ovdje radi.

Baš zbog toga je ova točka dnevnog reda ostvarila svoj cilj.

Iduća stanica na Skupštini će biti GUP, a do tada treba govoriti, upoznavati ljude sa situacijom, osvještavati što se događa, jer još imamo šanse izbjeći tužnu sudbinu novovjekih kolonija, poput zemalja Afrike i Azije.

I na kraju povežemo ovu s kod nas uvijek značajnom temom domoljublja i njegovih vrijednosti i zapitajmo se:

Jesu li za tu ‘nazavisnost’ i ‘slobodu’ ljudi ginuli?
Da postanemo kolonija novim kolonijalistima?

Ima li smisla prodavati svoju zemlju? Svoje resurse? Zašto mi njima ne bismo upravljli?

Jesmo li toliko nesposobni i nepopravljivo kradljivi?
Treba li nam tutor?

Mora li Zagreb zaista postati kvart u Dubaiju?