Autor: Aleksandar Olujić
Ima li što ljepše nego kad te netko pozove na kavu. U ovom našem svakodnevnom habitatu to je zapravo sinonim za ugodno, neformalno druženje uz ćaskanje o svemu i svačemu. Kavica je baš stoga što joj se toliko rado odazivamo postala običaj kojega je odbiti postala vrlo gruba, ponekad i neprimjerena, gesta. Za odbiti kavu s nekim morate imati zaista dobar razlog.
Naša ljubav prema ispijanju toplog napitka (iako se često zna ispijati i nešto drugo) s društvom tolika je da se rado koristi i u poslovnom kao i u drugim habitatima naše vrste. Jedna tako ugodna atmosfera često služi za relaksiranje odnosa i dovodi do toga da se ljudi bolje razumiju. A čim se ljudi bolje razumiju nebo je plavlje, pčelice vrednije, a ćevapi ukusniji.
To vam je tako u habitatima, ali u kohabitacijama…, eee, to je već druga priča.
Recimo, pozove vas veliki kohabitant (kojeg baš ne šmekate) na kavicu. I dok još važete poziv čujete da je taj dotični također zvao ne samo vas, već i druge kohabitante na kavu. I to svakog ponaosob. Što napraviti? Prihvatiti milostivi poziv ili ne?
Moram priznati kako se uz ova javlja i niz drugih vrlo zanimljivih pitanja, na pr.:
– Zašto me je zvao?
– Zašto je sve zvao?
– Zašto je mene prvog zvao?
– (Odnosno) Zašto nije mene prvog zvao?
– Zašto nije on osobno zvao, već njegova tajnica?
– Krije li se iza svega neka možda i nemoralna ponuda?
…
I dok Hamlet pokušava sam sebi odgovorit na pitanje, čuje kako su neki već odbili poziv. Prihvatiti sada isti značilo bi ispasti papak pred svima. Nema druge nego odbiti tu kavu, čak ako to nosi neugodnjak da moraš povući svoj već dani pristanak.
A u kakvoj je tek situaciji onaj koji je dobio košaricu!? Stari moj, nije lijepo kada te baš svi koje si zvao otpile. Ti si ih zvao što samo znači da je ta kava tebi značajnija nego što se na prvi pogled čini. Poruke kako takav poziv oni ponovo neće dobiti ne samo da pokazuju na povrijeđeni ego, već i na činjenicu da kava nije sama sebi bila svrha.
I što napraviti nakon svega?
Otići na ručak s drugom ekipom u razvikani restoran (u koji je nekoć netko drugi rado zalazio), a ovi nek’ si misle.
Komentari