Ivor Kruljac
Dobra stara vremena
Vozio me taksista
prema mome kvartu,
kad me dobio za mušteriju bio je presretan
u startu,
ispostavlja se da smo
po kvartu sunarodnjaci,
iako u kvartu ne živi
godinama
lijepih sjećanja tamo su
mu znaci,
pričao mi je, kako kaže
o dobrim starim
danima,
priča iz njegovih usta djelovale
su prelijepo, kao bajke
poput Snjeguljice ili Aladina,
pričao je o danima kada
je bilo puno manje prometa,
i mislim si tad ljudi nisu
toliko često čistili za psima
pa je u parkovima bilo puno
više govneta,
primjetio je kako većina ovih
sadašnjih zgrada uopće
nije bilo,
a ton glasa jasno ukazuje
da mu se to vrijeme bez zgrada
puno više svidilo,
i zaključio je da su to bila dobra stara
vremena,
i rekavši to nasmiješio se pa
i nasmijao da su mu
poskakivala ramena,
tad mi je pala na
pamet spoznaja,
što me u anksioznom smislu
prigrlila kao Oliva Popaja,
pa u tim dobrim starim
vremenima mene nije
bilo,
ni mojih suvršnjačkih prijatelja
s kojima mi druženje milo,
čini se da je za naše živote
kraj „dobrih vremena“
bila cijena,
i pitam se bili taksista s tom spoznajom
bio spreman nas žrtvovati
da se dobrih vremena vrati
barem sjena,
on se tih prošlih dana
sjeća kao dobrih starih
vremena
a ponekad se i meni ona
čine tako,
jer tad nisam postojao
i baš mi je bilo lako,
ionako su najbolje noći
ponekad one za koje sam se
toliko napio da se ničega
ne sjećam,
pa ne zamjerite na morbidnosti
što ovako vijećam.
Komentari