Prije 45 godina, davne 1975., izašla je knjiga „Pismo nerođenom djetetu“ proslavljene novinarke Oriane Fallaci. U ovoj čuvenoj knjizi, glavni lik je majka koja se obraća svom fetusu, zametku koji nosi u utrobi, pokušavajući ga tako pripremiti na ono što ga čeka kad (i ako) se rodi. Knjiga je nastala nakon što je Fallaci po nalogu urednika L’Europea trebala napisati članak o pobačaju. Ona se šest mjeseci kasnije vratila s knjigom. Ista preispituje odnos tadašnjeg društva prema ženi koja želi roditi dijete i odgojiti ga kao samohrana majka, a motivirana je osobnom traumom autorice koja je pobacila dijete. Navodno ju je dok je bila u drugom stanju njezin tadašnji partner udario u trbuh pa je zato pobacila.
Za razliku od Oriane, Ivor Kruljac se u svojoj novoj pjesmi „Dragi Domagoj“ ne obraća nekom svom budućem (a niti postojećem) potomku već, kako je sam rekao, fiktivnom klincu koji je rođen ove, frustrirajuće 2020. godine. Autor u pjesmi preispituje mogućnosti utjecaja traumatičnih iskustava društva (korona krize i svih posljedica koje ista ima na društvo, kao i potresa koji je proljetos pogodio Zagreb) na budućnost jednog djeteta rođenog baš u takvom trenutku. Ivor pri tome vuče paralele sa svojim vlastitim životom, pošto su na njega također utjecali traumatični društveni i povijesni događaji: Domovinski rat i privatizacija.
U pozadini Ivorove priče (pjesme) stoji prijetnja koja se nadvila nad cijelo čovječanstvo. Poslije sto godina ponovo se susrećemo s najgorom strepnjom, noćnom morom u vidu bolesti za koju nema lijeka. Iako jahač Apokalipse ovaj puta iza sebe ipak nije ostavio pomor kao u svojim prethodnim pohodima, buknuli su naši iskonski strahovi pojačani sviješću o vlastitoj nemoći. K tome, ovo pišem danas, kada su stanovnici Petrinje, Siska, Gline i drugih mjesta morali iskusiti isto ono što i Zagrepčani proljetos, snagu prirode protiv koje nema pomoći – seriju snažnih potresa, koji iako danas nisu ostavili ljudske žrtve u nazivu ove godine još dodatno učvršćuju onu: Ne ponovila se!
Pjesma Ivora Kruljca, inače mladog hrvatskog novinara, je ne samo vremenska kapsula namijenjena budućim generacijama, već istovremeno i oproštaj od ove godine koja čak i na odlasku nije mogla ne udijeliti nam dodatne traume.
Aleksandar Olujić
Ivor Kruljac
‘Dragi Domagoj’
Dragi Domagoj
rođen si 15.3-ćeg,
no rođenje ti je zasjenjeno
usred nečeg mnogo
većeg,
“2020”je godina korone,
a rodni Zagreb ti je pogodio
potres uzdrmavši nam svima
kosti i spone,
ti si bio ovdje, a kao
da i nisi,
cuclao si bočicu, plakao i pajkio
a anksioznost ti nad umom
ne visi,
bio si nesvjestan
čak i kad si budan,
nisi ni skužio kako je svijet ionako
uvijek lud, a s koronom
još više bio čudan,
sigurno ćeš o tome učiti
za par godina u školi,
na satovima povijesti gdje će se
u gradivu Titi i Franji
pridružiti Mesić, Josipović i Koli,
nisam ziher kakva će ti biti ta nastava,
možda tek na fakultetu sretneš poštene profesore
i tvoja vlastita znatiželja će donijeti argumentiraniju formaciju
tvog stava,
no zasigurno, čuti ćeš i različite priče i izvan formalnog
obrazovanja,
koje će samo unijeti dodatnu
zbunjenost u tvoju percepciju znanja
o tom događaju prošlo-svršenog stanja,
iz svih ćeš priča, argumenata, laži, istine
i dokaza o tom razdoblju
imati svoje mišljenje,
ako si mudar, izražavat ćeš ga uz napomenu da ti teoriju
nije potvrdilo vlastito življenje,
nisi živio trenutak koji će ti (jer kod nas ljudi nerijetko vole živjet u prošlosti)
odrediti razvoj života,
i sigurno ćeš sarkastično utvrditi
da je to jebena divota,
i suosjećam s tobom kao
beba devedesetih,
da je neki pjesnik zamijenio koronu
s ratom i privatizacijom
i meni je mogao posvetiti
ovakav stih,
rat nisam doživio, privatizacije se ne sjećam
no o koroni i potresu moći ću
suditi osobnim iskustvom,
percepcijom koju ti nećeš imati
a koju sam izravno stvorio svojim
čulstvom,
i netko će pomisliti da je blago tebi što
nisi bio svjestan ovih sranja,
no ja te ustvari žalim, možda bi ti
frustracija bila manja,
jer netko će ti srati da
nemaš pojma jer nisi
to doživio,
unatoč podacima i činjenicama koje ćeš znat
a koje ni u samoj 2020.
nitko nije vidio,
jer neke stvari tek s vremenskim odmakom
izađu na vidjelo,
stoga nemoj trošiti vrijeme na budale
moje generacije,
budi znatiželjan, poslušaj njihove priče
no znanjem i informacijama prosudi
koje vrijede a ostale odbaci sve.
P.S.
Pliz pogotovo odbaci ove kaj su bili antivakseri
i protiv maski,
steraj ih u onu stvar i
ne zamaraj se oko njihovih opaski.
Komentari