Toga dana dok je ulazio u Grad svjetina je stajala uz put mašući palmovim granama vičući: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov! A on nije jahao na konju niti se vozio kolima već sjedeći na krotkom magarcu, noseći Mir i ljubav umjesto mača i žezla. Išao je ususret svojoj sudbini žrtve u ime čovjeka i čovječanstva. Sudbini koju je mogao izbjeći samo da nije bio onaj koji je.
Koliko je ljubavi potrebno čovjeku, pa bio on i Sin Božji, da preda sebe samoga kao žrtvu za sve ljude, znajući da mnogi od njih to čak ni ne zaslužuju, znajući da će biti izdan, predan sucu i izvrgnut muci i poruzi?! Njegova vjera u čovjeka kao dobru njivu na kojoj će klijati sjeme ljubavi i mira što je on posijao je tolika da i dan danas nije izgubila ništa od svoje Božanske ljepote.
Njiva na kojoj raste sjeme Njegovo još uvijek treba okapanja i njege. Čovjek je kao misaono i moralno biće sklon zastraniti i povoditi se nekim drugim utjecajima. Biva lakomislen i često olako prihvaća milodare Njegove. No na svu sreću sjeme ljubavi uvijek iznova klija, raste i daje ploda čak i u najtežim uvjetima. Treba mu samo malo svjetla koje pada na naše duše i topline srca.
I danas kada se opet prisjećamo toga dana i krasimo domove grančicama masline, simbola mira, trebamo biti još svjesniji vrijednosti Njegovih darova. U ovom svijetu punom nasilja nad nevinim ljudima, krvi i žrtava, gdje se klanja euru i dollaru i ničice pada pred moći silnika u crnim limuzinama, dok nas svakim danom vijesti o brojevima zaraženih umrlih pune sve većom tjeskobom, vrijednost darova ljubavi i mira je možda veća nego ikada dosad.
Neka u vašim srcima raste Njegovo sjeme i uživajte darove ljubavi, mira i sreće s vašim najbližim.
Aleksandar Olujić
Komentari