Zbog ogromnog interesa Zagrebačko kazalište mladih je uvelo dodatne dvije izvedbe Hinkemanna. Kultna predstava ZKM-a, koju je režirao Igor Vuk Torbica, svakako je jedna od najnagrađivanijih, te je već sada obilježila cijelu jednu epohu kazališta u Teslinoj 7.
Dodatne izvedbe na programu su 21. i 22. svibnja u 20 sati.
Ulaznice su vam najbrže dostupne u ZKM-ovoj internetskoj trgovini, u svega nekoliko klikova. Pozivamo vas da odmah sada osigurate svoja mjesta.
Spoznali smo, napisao je nekom prilikom slavni njemački pisac i dramatičar Ernst Toller, da nas tišti dvostruka nevolja: nevolja dana ljudskim životom i nevolja dana nepravdom društvenog sistema. Upravo ta dvojnost nevolje najzornije dolazi do izražaja u Tollerovoj tragičnoj tročinki Hinkemann čijeg je (anti)junaka, ratnog invalida Eugena Hinkemanna, snašla nevolja u najboljoj maniri gore navedene dvostrukosti: u ratu metak mu je odnio muškost, u miru kriza mu je, kao i tolikima drugima, odnijela egzistenciju, okolina ga mahom iskorištava ili u najmanju ruku slabo razumije (svejedno jesu li u pitanju obitelj, tobožnji prijatelji ili stranački drugovi), a on, da prehrani sebe i nevjernu ženu, ne samo da se mora baviti čovjeka nedostojnim poslom, nego baveći se njime gazi i vlastite najintimnije ideje i ideale. Pitanje je, naime, zove li se siroti Eugen, dok kao sajamska atrakcija za osamdeset vajmarskih maraka dnevno grize glave štakorima, sasvim slučajno „Homunkulus“, što je ipak nešto bitno manje i rudimentarnije od čovjeka, iako se kroz usta nemušta najavljivača kolportira kao „njemačka kultura“. Odnosno, preziva li se Eugen baš posve slučajno Hinkemann (što bi se otprilike dalo prevesti s njemačkog kao šepavac)? Jer ne šapa samo Eugen u svom jadu i očaju, nego uistinu i čitavo društvo sa svojim onomastički obilježenim akterima kao što su Großhahn (veliki pijetao, hvalisavac), Immergleich (uvijek isti), Singegott (pjeva boga), Unbeschwert (bezbrižni) ili Knatsch (svađa, neugodnost, ali i onomatopeja za tlačenje nečeg mekog).
Bilo bi lijepo kad bi se sve osobne, društvene i političke konotacije „Hinkemanna“ i u drugim jezicima dale prevesti nekim prikladnim prezimenom, pa da se uz tadašnju, „njemačku“, može konstatirati i jedna globalna šepavost današnjice, koja svojim kastriranim i tlačenim suvremenicima, kad jedanput postanu beskorisni, baš i ne ostavlja bitno drukčije mogućnosti samopotvrđivanja nego što ih je imao Eugen Hinkemann.
U predstavi glume svom silinom svojih glumačkih talenata: Rakan Rushaidat, Ozren Grabarić, Mia Melcher, Frano Mašković, Doris Šarić Kukuljica, Dado Ćosić, Petar Leventić, Jasmin Telalović, Vedran Živolić, Marica Vidušić, Nadežda Perišić Radović, Milivoj Beader, Milica Manojlović
Komentari