Ivor Kruljac
Diplomske nesanice i crveni anestetik
tri ujutro,
ironično jutro,
kad vani je mračno što indicira na noć,
valjalo bi mi spavat otići poć,
odlazim spavat ali san nikako da
locira gdje treba doć,
no zaustave se neke crne slutnje
koje su samo nehotice prolazom trebale
proć,
stopile su se u nemir u singularu,
stražari da stopiraju prolaz spokoju
kao prvak prakse kod struke
lugaru,
od nehotičnog prolaza do uletanja
poput nepozvanog druga,
no mjesto prijateljstva ponašanje je kamatarski
u maniri maltreriranja zbog duga,
duga nema
duga je eventualno crno-bijela
dok me spopada tuga,
tuga od nervoze,
pokušavanja stvaranja karijere uz balansiranje
kolegija i diplomskog
tri tone akademske proze,
toliko je puno posla
ne nalazim vremena za sebe ni ostale,
dani jednolični jedino s različitim datumom
dok se lampice ususret konačnom roku
sve alarmantnije pale,
noći ispunjene izmišljenim stravama
i sjebanim memorijama stopljene u jednu sekvencu,
noćne more o Tomislavcu sa sjevera
Grčkoj iza leđa
i vožnji u nekon nebalansiranom terencu,
takvo je finale dana
u tri ujutro,
buđenje oko devet i samo želja za cigaretom
i kavom a ne vitaminima ili kruhom što se naputro,
tako prolazi dan,
a na kraju njega znam da me ne očekuje san,
no tako je kad si sam,
no takav uvijek nisam,
crvenokosi zagrljaj i nerealna reality emisija,
jedan mali tračak opuštanja sija,
tračak što konačno donosi miran
san,
i konačno neka motivacija da se prebrodi
još jedan usran dan.
Komentari