Autor:Miroslav Šantek
Uvijek kad skrenem na ovaj makadamski put pomislim istu stvar. Zamišljam asfatiranu cestu sve do vrha gdje me čeka parkiralište, restoran, kafić, vanjske terase, svjetlima ukrašeni vidikovac koji gleda na sve strane svijeta, a puno ljudi uživa u šetnji okolnom prirodom. Ali to su samo snovi. Stvarnost je da sam za volanom dostavnog vozila, dovoljno povišenog da ne osjećam kamenje na cesti koja je ove subote prepuna blata. 4,5 kilometara zavojite ceste uzbrdo je ispred mene. Pretječem kolone pješaka, ponekog biciklistu, a primjećujem i dosta parkiranih automobila na sporednim šumskim cestama čiji su se vlasnici razmiljeli po šumi berući kestene. Ispred mene je još jedno dostavno vozilo. Puno je djece koja se prevoze na vrh Hrastovačke gore, na predjel u narodu zvan Piramida pored kojeg se nalazi planinarski dom Matija Filjak gdje je na tom platou upravo u tijeku Planinarska kestenijada. Kao i svake godine (osim prošle zbog kovida) oraganiziraju je petrinjski planinari iz HPD Zrin i sam Grad Petrinja uz Turističku zajednicu.Lijepo je vrijeme. Nebo se plavi kroz krošnje drveća, sunce pravi sjene, stvara se prava čarolija. Daleko od potresnih scena razrušenog grada, daleko od bilo kakvog gledanja i gubljenja vremena u ekrane i monitore pregledavajući besmislene priče i vijesti, osjećam se vrlo živ za volanom ovog Citroena. Na kraju ceste je veliko okretište. Ovdje mjesta za parking nema. Sve je puno. Pravim krug i vraćam se stotinjak metara na put i parkiram se u žitko blato. Kroz drveće dolazi zvuk svire uživo. Nevjerojatno, ali čujem kako netko svira The Clash.Čini se da će ovo biti dobar izlet.
Nakon par minuta hoda uzbrdo ulijećem u pravu gužvu. Drveni štandovi su se poredali uz ogromni željezni odašiljač i konstrukciju vidikovca koja je stradala u potresu i koja je oblijepljena trakama i upozorenjima da je zabranjeno penjanje na njega. Ovdje lokalni OPG-ovci prodaju svoje proizvode, a veliki red se stvorio ispred štanda s kolačima od kestena. Čini se da su ljudi doista došli uživati punim plućima na vrh ovog brda. Peku se kesteni, mirišu, dim se vjetrom raznosi preko cijelog prostora. Za stolovima sjedi jako puno ljudi koji jedu i piju. Nekoliko ljudi crne boje kože prodaje drvene konjiće, a upravo se mikrofona uhvatila petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes koja je pozdravila sve nas koji smo se ovdje zatekli i rekla da je i ovo dokaz da Petrinja uz sve one nedaće koje su je zadesile u zadnje vrijeme i dalje živi i da ima što ponuditi gostima. Tu je u pravu. Ovo je doista bogomdano mjesto. Sve je jako dobro organizirano i niša ne fali. Ulazim u sam dom. Unutra je također veselo. Nude me rakijicom. Vani ponovo počinje svirati bend. Vidim da su to iskusni sisački momci koji imaju dobar rock repertoar. Vidi se da su i uigrani i da tu i tamo zasviraju i strpaju koju kunu u džep. Zovu se Glory Days Revival Band. Njihova svirka počinje rasplesavati posjetitelje, a spremaju se i zabavne igre. Penjem se na terasu planinarskog doma i te s ove pozicije vidm da stvarno jako puno ljudi ima danas ovdje.
Kad sam već ovdje odlučih u dobrom društvu se i sam prepustiti uživanju u jelu i piću. Ovdje je stacionirana bogato opskrbljena pečenjara oko koje je veliki red. Meso se jede nenormalno. I sam sam izabrao nekoliko kobasica s ljutim ajvarom i senfom i Velebitsko pivo. Sjedoh za klupu usred šume, a osjećaj gozbe na friškom zraku je teško opisiv.Treba ga doživjeti. Pored mene je ekipa koja je došla quadovima, za ove terene najboljim mogućim prijevoznim sredstvom, a s druge strane stola starija gopoda iz belog Zagreb grada kojima je ovdje super. Nabrali su nešto kestena, zaljubili se u ove šume i prirodu i opet će, kažu, doći. Jedu neku kotlovinu. Uživaju u trenutku. Kad završih s jelom, ubacio sam se u društvo dvije dame koje piju pivo, motaju duhan , a jedan od njihovih psećih pratitelja po imenu Mirko je prava atrakcija za djecu koja su mu stalno prilazila. Razgovaramo o alternativnoj i dark glazbi, o Petrinji osamdesetih koje više nema i ljudima koji su obilježili taj period. Vrijeme leti u ugodnom društvu. Sa svih strana šume pristižu čete, ne partizana, već planinara i zaljubljenika u prirodu. Bend i dalje svira. Iznenađujuće dobra kestenijada.
Komentari