Manifestaciju Mjesec hrvatske knjige, Dubrovačke knjižnice otvorile su 15. listopada predavanjem “Putovanje u Međuzemlje”, putopisca i avanturista Tomice Kristića koji je ovom prilikom predstavio i istoimenu knjigu. U Čitaonici Narodne knjižnice Grad, autor je Dubrovčanima ispričao dogodovštine koje su obilježile njegovu četverogodišnju avanturu na koju se otisnuo 2015. s 1500 eura u džepu. Za sobom je ostavio posao iz snova i odvažio se otići na drugi kraj svijeta – Novi Zeland. Ukupno je prešao 40 000 kilometara, 25 država i tri kontinenta, a ‘Putovanje u Međuzemlje’ prvi je dio nadolazeće trilogije i opisuje prvih petnaest mjeseci njegova puta.
“Za prijevoz sam odabrao ‘autostop’ jer je besplatan i jako je izazovan. Doslovce, kad stojite na cesti ne znate gdje ćete završiti taj isti dan. Za smještaj sam se odlučio za ‘couchsurfing’. On je najbolji za upoznavanje autohtone kulture jer vas ugošćuju lokalci, ljudi koji žive u tom gradu i najbolje mogu objasniti kamo ići, što vidjeti, gdje jesti. Njega sam koristio kod svih zemalja. Kaučsurfao sam u luksuznom stanu od 350 metara četvornih 10 dana u centru Dubaija, a u Filipinima u slamu. Bilo mi je zanimljivo promatrati tko će mi sve otvoriti vrata”, poručio je.
Spavao je i u hostelima te u šatoru, a neko vrijeme u policijskim postajama.
“U jednom gradu u Indiji sam oko ponoći tražio smještaj, ali su sve recepcije bile zaključane. Sjetio sam se da sam na putu do tamo vidio policijsku postaju i vratio sam se do nje. Rekao sam im kako imam veliki problem i nemam gdje spavati večeras. Pozvali su me unutra, nešto su i skuhali te su mi nakon pola sata razgovora rekli kako tu imam krevet na kojeg mogu leći do jutra i onda otići svojim putem. Tad mi je kliknulo! Moram priznati kako sad nisam osobito ponosan na te radnje, ali to mi je tada bilo fora”, ispričao je.
Ipak, tek nakon mjesec i pol dana, započelo je njegovo pravo putovanje.
“Bio sam u jednom gradu u centru Irana starom oko pet tisuća godina. Prišao mi je jedan Iranac i pružio mi je ruku. Gledali smo se u oči nekoliko sekundi i šutjeli. Nakon toga mi je ponovno stisnuo ruku i rekao ‘hvala’. Nastavio sam hodati i razmišljati o tome. Tek kasnije sam shvatio da mi je to rekao jer sam posjetio njegovu zemlju. To ‘hvala’ je bilo toliko iskreno da se i dan-danas naježim. Taj događaj mi je obilježio putovanje i počeo sam se mijenjati. Kao da sam odbacio tu iskrivljenu sliku i apsorbirao sam njihovu perzijsku kulturu”, iznio je.
U Indiji zadržao se najduže od svih država na njegovom proputovanju.
“Znate onu poslovicu – Indiju voliš ili ne voliš. Ja je ne volim, a za to sam si sam kriv. U toj sam državi želio vidjeti koliki mi je prag izdržljivosti pa sam se nekad čak svjesno degradirao. Tri tjedna sam odlučio šparati novce i jeo sam samo dva puta dnevno. Izbacio sam večeru i izgubio četiri kilograma. Nakon svih tih mjeseci shvatio sam da je Indija jednostavno refleksija vašeg vlastitog uma. Kako isijavate, takvi vam ljudi prilaze”, objasnio je.
No, u Indiji upoznao je i ljubav svog života – kaučsurfericu iz Vijetnama Lucy koja mu se pridružila na predstavljanju. Vezu su započeli nekoliko mjeseci kasnije kad su se opet vidjeli u njenoj rodnoj zemlji, a prije toga mu je bio potreban odmor kojeg je proveo volontirajući.
“Put me odveo na sjever Indije gdje sam volontirao u jednoj školi. Ta škola bila je jako siromašna pa su sva djeca spavala u jednoj sobi. Dolazilo bi do problema kad bi se jedno dijete razbolio. Ono bi poteglo drugo za sobom pa bi tako pola sobe bilo bolesno. Nažalost, tri mjeseca prije nego sam došao jedno je dijete izgubilo život jer nisu imali dovoljno sredstava da ga odvedu u bolnicu, nego su ga odlučili liječiti na svoju ruku. Ravnateljica se osjećala odgovornom pa bi svaki put kad bi se spomenula ta financijska strana uslijedila tišina i tuga. Međutim, krajem prvog tjedna u posjet su nam došli budistički monasi. Tu sam ispao veliki sretnik jer oni dolaze samo jednom godišnje na jedan tjedan”, kazao je i dodao kako je to bila prilika da preispita svoje duhovne vrijednosti.
Svoju avanturu nastavio je u Nepalu gdje je na Himalaji proveo dva tjedna najljepšeg razdoblja čitavog putovanja. U Mjanmaru susreo je čovjeka koji mu je, zahvaljujući tome što se zaljubio u Hrvatsku posjetivši upravo Dubrovnik, osigurao besplatan smještaj na čak sedam dana. Naime, u Mjanmaru zabranjeno je spavati kod lokalaca i svi turisti moraju platiti smještaj. Taman je namjeravao pronaći još jednu policijsku postaju za prenoćiti kad je upoznao svog budućeg domaćina.
– Spazio sam nekog muškarca iz daleka. Bio mi je sumnjiv jer je čudno hodao. Shvatio sam da je jako pijan. Taman je došao do mene i tu sam prvi put osjetio strah nakon 12 mjeseci putovanja. Počeo me dozivati i kad me pitao ‘where are you from’, a ja sam rekao da sam iz Hrvatske, sve se okrenulo – komentirao je.
Čitavo ovo iskustvo promijenilo je nepovratno njegov život. Osim što je pronašao ljubav u Lucy, naučio je više cijeniti i svoju neposrednu okolinu – hrvatske ljepote i bogatstvo kulture s kojim doista obilujemo.
Komentari