Majstor Joso bio je dobar majstor. Kad bi se negdje nešto rasklimalo, kad bi zaškripalo, kad bi se odlomilo ili tek napuklo svak’ bi se nakon kraćeg zdvajanja prisjetio Joze. Ma sredit će to naš Joža! Nema toga što on ne može popraviti. Zlatne su ruke u našega Joška! Svaka polomljena stvarca, ma koliko izgledala …
Nastavite čitati Pinokio
Kategorija:Darko Androić
Autorska kolumna
Ostala si uvijek ista
Posljednji večernji vlak ulazi na prvi i jedini peron željezničke postaje. Velika lampa na srednjem krilu kolodvora svjetlom jedva dohvaća natpis stanice. Ukočena silueta prometnika sa šapkom i prometnim znakom pod miškom stoji na ulazu u čekaonicu koja vonja na brzo ugašen duhan i mokraću. Ovaj puta ću je zaobići u želji da što prije …
Nastavite čitati Ostala si uvijek ista
Zastara
Proljetno poslijepodne godine Gospodnje 1977. Vani sipi lagana proljetna kiša. Subota. Ako kiša stane bit će vremena odigrati i koji hakl na školskom. Na ploči sicilijanska obrana. Uglavnom jedino otvaranje kojemu poznajem gotovo sve varijante do devetog-desetog poteza. Neke kužim, a neke sam zapamtio iz šahovskog priručnika koji je imao sve odigrane partije Bobija Fischera …
Nastavite čitati Zastara
Sendvič sa sirom
Za jedan davni jednoznamenkasti rođendan poklonio mi je striček Kamilo nogometnu loptu. Pravu. Kožnu. Slazengericu kakvom se igralo svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966. Sjajnu i glatku pa mi je prve dane bilo sve neugodno napucavati je po dvorištu. Udaranjem o zid bi na njoj ostajale ogrebotine s ružičaste fasade pa bih je odmah poslije igre …
Nastavite čitati Sendvič sa sirom
Slovenska ulica
Još nije bilo ni traga svjetlosti što se od Iličkog placa probija prema črnomeračkim livadama kad je Dora sustavila zapregu ispred ljubičaste jednokatnice na kojoj je u grimizno crvenom lampašu žmirkalo karbidno svjetlo. Trublje iz vojarne kraljevića Rudolfa oglasit će se tek za pola sata. Barica je odgrnula teški vuneni pokrivač, spuznula s kola i …
Nastavite čitati Slovenska ulica
Ptičice i ptičurine
Pod strehom ujakove štale lastavice su slijepile gnijezdo. U štali mljackaju dva teleta, a nervozni cujzek topoće nejakim kopitima. Lastavice neumorno donose hranu u svoj privremeni dom. Proždrljivi ptići glasnim piskutanjem traže još i još i još. Predvečer se skupe oblaci. Staja utihne kao da se nešto strašno događa. Između prljavo crvenih crijepova prokapava kiša. …
Nastavite čitati Ptičice i ptičurine
Život je san
Noć je bila vedra. Sjaj dalekih zvijezda prosijavao je kroz svod drvene nadstrešnice oslonjene na veliku peć koja se nikada nije gasila; koja se nikada nije smjela gasiti. Noć je bila prohladna, no dječak sklupčan uz zid dimnjaka staklarske peći tu hladnoću nije osjećao. Toplina zagrijane cigle obično bi ga brzo uspavala nakon napornog dana …
Nastavite čitati Život je san
Posljednji dan ljeta
On je otišao kao utihnuće zadnjeg dana ljeta otisnuvši život u celuloidnu traku vječnosti. Zauvijek. Na siki je ostala žena uplakana lica skrivenog kosom boje šafrana. Sutra će se strogo kontrolirani vlakovi otisnuti na sjever; bez zaustavljanja u Zagrebu, bez zaustavljanja u Pešti. Bez zaustavljanja uopće. Memorija ljeta kad su karanfilima okitili topovske cijevi. Prisjećanje …
Nastavite čitati Posljednji dan ljeta
Metropola
Sjedim na betonskom rubniku Zagrebačke ceste; desetak metara od samog skretanja iz Gubčeve. Kasno je poslijepodne i sunce je zašlo za nizak krov gostionice preko puta. Rana jesen; dan se skratio. Godina je 1984. Morat ću aktivnije pokušati zaustaviti neki prijevoz do Zagreba. Očigledno je da samo sjedenje neće animirati nikog da samoinicijativno stane kao …
Nastavite čitati Metropola
Algoritam zločina
Kraj je kolovoza. Ljeto je na izmaku. Sjetno je to vrijeme. Ove godine je tuga za ljetom još izraženija nego obično. Ljeto je počelo kasno. Trajalo je kratko. Borba protiv pandemije ubila je sve inozemne radne sastanke i konferencije kojima ljudi mog zanimanja popunjavaju tih desetak depresivno-melankoličnih dana na prijelazu iz ljeta u jesen. Da, …
Nastavite čitati Algoritam zločina