Karta u jednom smjeru

One-way ticket to the Mars Subota 8. lipnja 2019. godine. 20:00. Danas nisam na balkonu već u prvom redu partera kazališta Kerempuh. Obično su gledatelji ti koji u mraku dočekuju glumce, danas je pozornica rasvijetljena i dva protagonista u sovjetski retro-nadrealističnoj scenografiji dočekuju gledatelje koji, malo po malo, ispunjavaju parter. Miša, kako poslije saznajemo da …
Nastavite čitati Karta u jednom smjeru

Balkanski špijun

Dani satire Fadila Hadžića napokon dočekaše i prvu rasnu satiru i to onu najplemenitijeg roda: političkog. Balkanskog špijuna. Tjednima već nema karata u slobodnoj prodaji, pa nema sumnje da bi ova predstava trebala biti hit ovogodišnjih Dana, bar ako je vjerovati ukusu zagrebačke publike. Ne treba biti vidoviti Milan da se sve to moglo lijepo …
Nastavite čitati Balkanski špijun

Laku noć djeco

Djeca žive samo za jednu stvar. Za igru. Žele se igrati, igrati i opet samo igrati. Žele da igra traje i traje i da nikad ne prestane. Da nikad ne padne Noć. Jer noć je najveći neprijatelj Igre. Kad sunce zađe uvijek nečija mama podvikne: „Djeco kući! Vrijeme je za večeru!“ A poslije večere zna …
Nastavite čitati Laku noć djeco

Nečiji sin

Svaki čovjek je nesumnjivo izvedenica svog vlastitog djetinjstva. Sve što se događa poslije je više-manje trivijalna nadogradnja onoga što nam se u ranoj mladosti svjesno ili podsvjesno događa. Prve slike koje osvijestimo su one koje nas obilježe za čitav život. Prvi zvukovi su oni koji se najjasnije utisnu u možgane u nastajanju još dok sigurno …
Nastavite čitati Nečiji sin

Djeca rata

Uobičajeno je da se ratne žrtve broje od objave rata do primirja, od prvog opaljenog metka do posljednje ispaljene granate koju neka budala nanišani u pravcu zamišljenog neprijatelja. Iz nekih čudnih razloga misli se da rat počinje trenutkom prispijeća telegrama kojim neki vlastodržac u ime nekog naroda najavljuje neprijateljstvo drugom vlastodršcu i njegovom narodu. Iz …
Nastavite čitati Djeca rata

Brak 2 ili Casablanca

Ne volim pričati nastavke vlastitih priča, ali za ovu je kriva izbornica Dana satire Fadila Hadžića, gospođa Željka Turčinović, i njen odabir predstava. A one, od samog početka, problematiziraju zajednicu muškarca i žene: brak. Instituciju zaštićenu čak i Ustavom Republike Hrvatske. Mada, možda nije baš sva krivica na izbornici već dio odgovornosti snose naši kazališni …
Nastavite čitati Brak 2 ili Casablanca

Sve o pravim ljudima

Imam dojam da bi ovoj napaćenoj Zemlji krenulo samo kad bi se bar pet pravih ljudi našlo na pravim mjestima. Ali to se prokleto nikako ne događa. Uvijek neki pravi čovjek svrši na krivom mjestu ili se opet krivi čovjek natakari na pravo mjesto i nikako da sjaše, da ustukne, da nas oslobodi svoje nazočnosti. …
Nastavite čitati Sve o pravim ljudima

Brak

Zeleno svjetlo semafora na Donjem Prekrižju traje kratko pa stignu proći tek tri-četiri automobila u šusu. Crveno traje beskonačno dugo pa zjakam uokolo. Preko puta ceste na ulaznom rubniku stoji terenac s izlizanim gumama. Za volanom vozač poznijih srednjih godina. Do njega, na suvozačkom sjedalu, žena upalih staklastih očiju uokvirenih tamnim podočnjacima. Krotko sluša što …
Nastavite čitati Brak

Hod za život

Ako baš nemate nesreću da se vaš posljednji udah zbude uz škripu kočnica i lom stakala ili da vam se zadnji otkucaj srca dogodi uz zvuk mjedenog zrna koje razdire lubanju, da bi se zaustavio negdje u kašastoj bijeloj masi možda vam se i desi, ono što neki zovu, dostojanstvena smrt. Ali zapravo dostojanstvene smrti …
Nastavite čitati Hod za život

Teatar

Neki kažu da civilizacija počinje s navodnjavanjem. S ekstenzivnom poljoprivredom i viškom vrijednosti, trgovinom i ekonomijom. Drugi opet misle da civilizacija počinje s gradovima, bogomoljama i kanalizacijom. Treći pak civilizaciju vežu uz proizvodnju piva i sličnih alkoholnih pripravaka koji osiguravaju da stanovništvo ne pomre od boleština koje se skrivaju u potencijalno pitkoj vodi na prostoru …
Nastavite čitati Teatar