Danas je Ludi dan. Bivši srednjoškolci izašli na ulice. Svima žele priopćiti da je gotovo. Norijada. Jedan mladić u krupnom planu s TV ekrana zadovoljna lica i sjajnih očiju ushićeno klikće: „Nema više! Gotovo! Škola je napokon gotova!“ Jadno dijete mora da mu je tamo bilo zaista loše. 12 godina tlake i mučenja. Drago mi …
Nastavite čitati Ludi dan
Kategorija:Darko Androić
Autorska kolumna
Tjedni pregled
soba obješena u zraku kao naranča, kao narančasta svjetiljka, nad zelenom i modrom vodom Zagreba; Jaki vjetrovi njišu zelenim krošnjama Metropole. Doslovce jaki vjetrovi. Suhe i trule grane otpadaju iz krošnji drveća zajedno s mladim grančicama koje su izdašno olistale prevarene blagom Zimom. Vjetrovi pušu, kako Metropolom, tako i Provincijama. Raspuhat će ono malo smoga …
Nastavite čitati Tjedni pregled
Kino Lika i ja
Nema složenijeg niti kompleksnijeg odnosa od odnosa muškarca i žene. Debelu većinu života smo uglavnom osamljeni; sa svojim vlastitim mislima i fobijama. U beskonačnom dijalogu sa samim sobom. U jedinstvenoj igri vlastitih mnogostrukosti stvaramo svoj osobni teatar u kojem je jedini dramaturški zaplet onaj u kojem zaplićemo sami sebe u skučenom kazalištu vlastita usuda. A …
Nastavite čitati Kino Lika i ja
Proba orkestra
U osnovi postoje dvije vrste ljudi. Oni koji se kupaju navečer, pred spavanje i oni koji se tuširaju ujutro, prije nego započnu novi dan. Europljani većinom pripadaju onim prvima koji tom navikom navodno manje prljaju plahte pa je veliki veš stoga moguće raditi rjeđe. Ameri, definitivno, spadaju u one druge koji ne mare za racionalnu …
Nastavite čitati Proba orkestra
Zeleni val
Život je priča. Zapravo život je teatar. Jedna ogromna kazališna predstava u kojoj je naš osobni život samo jedna priča. Naša priča u kojoj počesto nismo glavni lik; ni dramaturg, a niti redatelj. Ta naša priča obično započinje veselo i vedro, da bi se nastavila nekim više-manje složenim zapletom koji se opet, sve do sama …
Nastavite čitati Zeleni val
Nadnica za strah
Le salaire de la peur Mladost u školi uče da je Hrvatska bogata zemlja. Lijepa i bogata. Bogom dana, zapravo podarena od bogova, e da bi je mi Hrvati kao najmiliji božji narod baštinili. Uživali u njoj i baškarili se. Piše to ovako ili malko drugačije u skoro svakom udžbeniku prirode, povijesti ili geografije. Pa …
Nastavite čitati Nadnica za strah
Nevidljivi gradovi
Le città invisibili U životu dođe trenutak kad od svih ljudi koje si poznavao ima više onih mrtvih nego živih znanaca. Dođe vrijeme kad čovjeku bude mrsko upoznavati nove ljude; vrijeme kad misao postane lijena kreirati nove karaktere. Vrijeme kad je osobama koje srećemo jednostavnije nalijepiti neku staru fizionomiju dobro poznata znanca nego trošiti energiju …
Nastavite čitati Nevidljivi gradovi
Švedski stol
Smörgåsbord Tamo negdje iza vojske, dakle kad sam po današnjim mjerilima bio još veoma, veoma mlad i neiskusan, počeo sam slagati životne prioritete. Ne sjećam se je li zbog prizora iz nekog filma, ili sam to vidio uživo, ali mi se nekako činilo da nema ničeg ljepšeg u životu nego imati veliku obitelj; i veliki …
Nastavite čitati Švedski stol
Eli, eli lama azavtani!
Na Veliku subotu. Sumnja je najgora. Nema te nesreće, nema te nevolje, nema te patnje koja teže pada od sumnje. Sumnjati da će se nešto loše dogoditi gore je i od samog tog nemilog događaja. Sumnja nagriza i izjeda dušu više od najgrublje istine, ma kakova ona bila, kolikogod je se stidjeli priznati. Od svih …
Nastavite čitati Eli, eli lama azavtani!
Zdravo!
Prekrasno je biti dijete u Velikom gradu. Već par koraka nakon izlaska iz stana postaneš anonimac. Potpuni anonimus. Bezuvjetna privatnost. Ne moraš više pozdravljati starije, nitko te neće tužiti mami ako se ponašaš malo slobodnije, opuštenije. U velikom Gradu nitko nikoga ne pozna ili se pravi da ne pozna; ili se međusobno prepoznaju tek u …
Nastavite čitati Zdravo!