Evo, nemilice sipa kiša već peti dan. Lije kao iz kabla, a vojska zalegla pod plastičnim nadstrešnicama, pod poderanim najlonima, čeka i čeka. Čekali su oni i dok nije kišilo, dok je samo gnjila ilovača šljapkala pod njihovim bosim tabanima, pod poderanim tenisicama i rasparenim kroksicama. Ovdje dolje pod planinom koju zovu Plješivica i čije …
Nastavite čitati Putovanje u Vučjak
Kategorija:Darko Androić
Autorska kolumna
Zeko i potočić
Bilo je to u ona pradavna vremena kad je željezni zastor (njem. Eiserner Vorhang) od Baltika do Jadrana razgraničio pozornicu najvećeg socijalnog eksperimenta svih vremena od prvog reda mezanina udobno uzdignutog nad tom istočnoeuropskom pozornicom na kojoj su se vijorile zastave posute bezbrojnim crvenim zvijezdama, dok su se u prvim redovima partera, skoro demokratske vlade, …
Nastavite čitati Zeko i potočić
Ježeva kućica
Teško se dovinuti kakva bi to mogla biti misao što napinje previše našpanane neurone prije nego što zauvijek prestanu funkcionirati. Možda to i nije jedna jedinstvena misao već čitav niz misli koje se koloplete i vrtložno roje do bezumlja, a možda se tu više uopće ne radi o misli već o jednostavnoj refleksnoj radnji koja …
Nastavite čitati Ježeva kućica
Slatko od dunja
Utorak. Rano jutro. Pokušavam namazati savršenu šnitu kruha s pekmezom, ali mi se zlaćano žuti jelly od đumbira odbija razmazati u ravnomjerno-tankom prozirnom sloju. Sinoć sam, po valjda stoti puta, gledao Titanik. U nedjelju su pomakli sat na podnevno računanje vremena, ali mozak sviknut na ljetno odbrojavanje sata nije se dao prevariti malom brojkom u …
Nastavite čitati Slatko od dunja
Osamdesetdeveta
Jutros sam doručkovao sa Starim. Baš sam vozeći zlatni Pony bicikl preskakao preko grabe jednog servisnog tunela u podzemnoj garaži u kojoj su se iz daljine probijale zrake prvog jutarnjeg sunca kad je Stari zazvao na doručak. A za doručak su naravno bila jaja sa špekom. Hemendegs. To je jednino što je stari ikada znao …
Nastavite čitati Osamdesetdeveta
Djeca Domovine
Kad sam ja išao u srednju školu povijest se učila na refule, svake dvije godine od početka. A nama reformiranim srednjoškolcima povijest je uvijek započinjala 14. srpnja 1789. godine; jurišom na Bastillu. Sjećam se udžbenika za povijest; na naslovnici slika Eugena Delacroixa: Sloboda vodi narod. A sloboda je vodila narod protiv nesretnog kralja Ljudevita. Kralj …
Nastavite čitati Djeca Domovine
Crna kronika
Knjige iz knjižnica, za razliku od onih iz knjižara koje mame svojim djevičanski nevinim mirisima friške tiskarske boje, posjeduju onaj šarm zrelijih i iskusnijih žena, snaša i udovica, koje je već netko privijao u naručje; milovao. S njima dijelio najskrivenije primisli i požude. Knjižnice mirišu na zrelost. Knjižnice odišu iskustvom koje je već netko dijelio, …
Nastavite čitati Crna kronika
Vječni malograđanin
Ja sam iz maloga grada. Cijelu mladost življah u malom gradu u kojem se ljudi nikako i nikada nisu doživljavali kao malograđani. Utorkom je bio sajmeni dan pa bi seljaci iz okolnih banijskih i pokupskih sela stizali u grad. Krđani i Muži razlikovahu se po govoru, držanju i odijelu. I po vjeri. Zarana sam naučio …
Nastavite čitati Vječni malograđanin
Žuto lišće ljubavi
Kroz bljedunjave oblake izviruje velika žuta kugla pa svojom žutom luči natapa ovlažene ulice kojima putuju raskvašeni tepisi uvelog žutog lišća. Žutim zrakama zapadno sunce osvjetljava fasade secesijskih zgrada, pa se one na tren, ta prljavosiva ispucala pročelja, ukažu u istom žutom sjaju kakvim ih je gledao i car Franjo kad je onomad pohodio rubne …
Nastavite čitati Žuto lišće ljubavi
Dobro je dok umiremo po redu
Kad sam ja bio mali roditelji nisu djeci govorili da su posebni i unikatni. Svako jutro kad je mama kraj peći grijala robu koju je izvukla iz hladnog ormara prije no što će nas odjenuti u to čisto ruho koje će do večeri biti obilježeno našim nestašlucima znali smo da smo jedinstveni i neponovljivi i …
Nastavite čitati Dobro je dok umiremo po redu